Aurora Borealis u Hrvatskoj 2026.
Bilo kakva pojava aurore borealis u našim geografskim širinama uvijek je izniman događaj. Tako je bilo i ovaj put, iako po intenzitetu i trajanju nije nadmašila spektakl iz svibnja 2024., po nečemu je bila posebna.
Ovo je moj osvrt na događaj od 19. siječnja 2026. Savjete za snimanje i upute za tumačenje prognoza polarne svjetlosti možeš pročitati ovdje.
Kratka izjava za RTL DANAS
Jedan od najbržih koronalnih izbačaja
U nedjelju, 18. siječnja, stigla je obavijest da je jaka solarna baklja klase X1.9 bila usmjerena prema Zemlji, uz pripadajući koronalni izbačaj mase (CME). Već tada sam „podigao obrvu“, komentirao situaciju s kolegama i počeo razmišljati o mogućim lokacijama za snimanje.
Prvi prognostički modeli najavljivali su dolazak CME-a 20. siječnja oko 4 sata ujutro, zbog čega sam bio prilično skeptičan hoće li se išta značajno dogoditi prije zore. Međutim, pokazalo se da je ova baklja proizvela iznimno brz CME, kojem je trebalo svega 25 sati da stigne do Zemlje. Za usporedbu, većini koronalnih izbačaja mase treba dva do tri dana da prijeđu udaljenost od Sunca do Zemlje.
Više sriće, nego pameti
Iskreno, nisam očekivao tako brz dolazak i malo me uhvatilo nespremnog. Sve baterije bile su još na punjenju od prethodnog snimanja tog dana, a ja sam u tom trenutku tek razmišljao o potencijalnoj lokaciji i kadru. Svi planovi pali su u vodu kada sam oko 22 sata na kamerama vidio da se aurora već pojavila na nebu. U tom trenutku prestalo je svako razmišljanje o kompoziciji, nova direktiva bila je jednostavna: naći najbližu moguću lokaciju, biti pod otvorenim nebom i imati pogled prema sjeveru. Javio sam Branku Nađu, dragom kolegi i najpoznatijem astrofotografu sjeverno od Macole, da je CME stigao i brže bolje se uputio na teren.
Rt sv. Nikola, Supetar
Tehnički poluspreman, spustio sam se do prve plaže na punti Supetra. Našao sam jednu škrapu* kako bih barem djelomično zaklonio sjaj Splita i krenuo snimati pa dokle ide, ide. Imao sam više sreće nego pameti. Osim polupraznih baterija, u aparatu je bila samo rezervna memorijska kartica malog kapaciteta. Srećom, stigao sam upravo u vrijeme glavnog vrhunca polarne svjetlosti te noći i bilo je taman dovoljno.
*Kasnije sam se sjetio da je upravo ta škrapa bila motiv jedne od mojih prvih fotografija ikada.
Polarna svjetlost iznad Splita i Mosora
Iskreno, teško je pronaći prave riječi, ovo je ovo najluđa astrofotografija koju imam. Crvene i zelene nijanse aurore, njeni odsjaji u moru i trajekt koji prolazi ispod, sve u jednom kadru. Promatrati ovakav prizor ovako južno, s Brača, i to još iznad Splita, ubrajam među najposebnija iskustva u životu.
Fotografija je snimljena s Nikon Z5 i Viltrox 16 mm objektivom. Riječ je o spoju nekoliko uzastopnih ekspozicija, iako bi se cijela scena bez problema mogla zabilježiti i jednom fotografijom. Sve su nastale unutar jedne minute, toliko je intenzivna bila polarna svjetlost, vidljiva čak i kroz jako svjetlosno onečišćenje Splita.
Protonska aurora
Spomenuo sam da je ova geomagnetska oluja bila posebna. Jedan od razloga bili su zeleni protonski bljeskovi (engl. auroral blobs).
Protonska aurora razlikuje se od standardne (elektronske) aurore. Nastaje kada visokoenergetski protoni tijekom snažnih geomagnetskih oluja pljušte iz prstenaste struje oko Zemlje u gornje slojeve atmosfere i uzrokuju sekundarne oluje. Promatraču se ti fenomeni očituju kao kratkotrajni bljeskovi blijedo-zelene boje. Za razliku od tipičnih auroralnih struktura koje se polagano gibaju i „njišu“ u obliku svjetlosnih zavjesa ili lukova, protonska aurora je dinamičnija i često nepravilnije strukture, što se i vidi u ovom isječku.
Timelapse video polarne svjetlosti s otoka Brača
Evo i nešto zorniji prikaz aurore borealis u Hrvatskoj, koliko sam uspio kombinacijom slabe baterije i krive memorijske kartice. Naravno, snimke s fotoaparata su znatno efektnije, golim okom bilo je vidljivo otprilike 20 % intenziteta zabilježenog na snimkama.
Ovo mi je bio drugi put da promatram polarnu svjetlost iznad Brača i iako je bila znatno slabija nego prvi put, oduševljenje nije bilo ništa manje. Posebno u trenutku kada je trajekt krenuo iz Supetra prema Splitu i plovio ispod neba koje je baš tada najintenzivnije crvenilo. Baš me zanima je li netko tada s gornje palube promatrao isto.
Ovi snimci su jedni od najjužnije dokumentiranih pojava polarne svjetlosti 19.1.2026.
Izvor: https://www.polarlicht-archiv.de/events/date/1/#2026-01-19
U trenutku pisanja, video je na mojoj FB stranici već pregledan preko 230,000 puta, što me iskreno ugodno iznenadilo, hvala svima na dijeljenju i lipim komentarima!
Prati me i ovdje:
Aurora i Hrvatska iz svemira - I.S.S.
Točku na ‘i’ ove pojave aurore stavio je astronaut s Međunarodne svemirske postaje (ISS), Chris Williams, objavivši ovu sjajnu fotografiju polarne svjetlosti nad Europom, u čijem se središtu kadra nalazi Hrvatska! S time da ovo još nije bio vrhunac. Rijedak prizor kakvog osobno dosad još nisam vidio.
Polarna svjetlost i Hrvatska iz svemira. IZVOR: NASA/Chris Williams.