Lov na polarnu svjetlost na otoku Braču
Vodič za prognozu i snimanje polarnog svjetla pročitaj ovdje.
1. Sanjarenja
Aurora borealis, ples kozmičkog svjetla na noćnom nebu očarava milijune ljudi diljem svijeta i inspirira daleka putovanja. Meni, fotografu specijaliziranom za noćno nebo, svjedočit ovom spektakularnom astronomskom fenomenu bila je jedna od najvećih životnih želja.
Ova priča kreće prošlog ljeta. U šali sam prijateljici Matei poslao očajnu fotomontažu mog prvog motora ispod polarne svjetlosti, kao “zamisli ovo snimit”. Par tjedana kasnije, u povratku iz Splita, na trajektu vrtim po mobitelu i gledam objave prave, crvene aurore borealis na nebu Hrvatske. Znao sam da nekada zna biti slabo vidljiva iz Zagreba, ali kad sam vidio snimke polarne svjetlosti iz Dalmacije, koju sam taman propustio, došlo mi je da skočim s trajekta.
Jednostavno, bilo mi je nezamislivo pa se nisam ni zamarao da pratim sunčevu aktivnost. Narednih dana opsesivno sam izučavao solarne baklje, sunčeve cikluse te prognoze aurore.
2. Erupcije
Od toga je prošlo nekih pola godine. Praćenje sunčeve aktivnosti postao je dio mog jutarnjeg rituala dok čekam da se kava skuha u kafetjeri. Bilo je i nekoliko obećavajućih baklji i izlazaka na teren, ali uzalud, što zbog oblaka što zbog slabe aktivnosti aurore.
Sve do srijede 8. svibnja 2024. kad je iz velike i složene skupine sunčevih pjega AR3664 (širine cca 200, 000 km = 15 širina Zemlje!) eruptiralo nekoliko solarnih baklji najveće X-klase. Auroru u studenom uzrokovale su baklje niže M-klase (slično Richterovoj skali).
Već sam postao indiferentan na obavijesti o bakljama, ali kad se saznalo da su obje baklje eruptirale solarne čestice usmjerene ravno prema Zemlji (Sunčev koronalni izbačaj mase), ušlo se u stanje visoke pripravnosti. Portali su prvotno prognozirali geomagnetsku oluju jačine G2 (umjerena).
Neću ovdje zamarat s tehnikalijama, detaljnije o tome kako nastaje aurora, kako se predviđa, gdje gledati i kako snimiti pročitaj u ovom članku.
Do petka, prognoza za geomagnetsku oluju narasla je na G4 (žestoka). Konačno, i vremenski uvjeti su bili idealni – vedro nebo i blag Mjesec. Baterije i rezervoar puni, a planovi za vikend otkazani. Početak prve oluje prognozirao se negdje iza ponoći, tako da sam na miru išao večerat.
No odjednom su počele stizati obavijesti o porastu Kp indexa (indikator aktivnosti aurore). Prvo na Kp6, pa malo kasnije na Kp7 i u konačnici Kp8. Geomagnetska oluja počela je ranije. Nabrzinu sam dovršio večeru, spakirao opremu i put pod kola.
CME – coronal mass ejection. Solarna baklja eruptira čestice prema Zemlji. Izvor: https://www.spaceweatherlive.com
3. Moja Povlja
U svojim astrofotografijama uvijek veću pažnju pridajem zemaljskim motivima i pazim na kompoziciju. Ali ovog puta me uopće nije bilo briga, samo da snimim auroru nad Bračem, makar iznad neke drače. Igrao sam zato na sigurno i tražio lokaciju koja ispunjava sljedeće kriterije: sjeverna obala otoka, na uzvisini s neometanim pogledom na sjever – bez svjetlosnog onečišćenja Splita, Omiša i okolice, te gdje je Mosor najniži.
Zanimljivo, to me dovelo do Povlja. Mjesto mog pok. nona i none, gdje sam proveo velik dio djetinjstva. Također, mjesto koje sam možda najmanje fotografirao za svoju knjigu i duže vremena sam imao u planu nešto tamo snimiti, samo nisam imao ideju što.
Na lokaciju sam došao oko 21:30h, još je bio plavi sat i nije bio potpuni mrak. Okinuo sam probni snimak i ostao zapanjen. Prostim okom se nije vidjelo, ali na snimci je bez sumnje bila crvena polarna svjetlost, na nebu iznad otoka Brača. To je to, imam je. Naivno sam mislio da ne može bolje, cilj je ostvaren i praktički mogu kući.
…a onda je tek krenulo.
Ostavio sam glavni aparat da snima i pripremao kameru koju inače koristim za motovlog da nabrzinu snimim jedan autoportret. Kad sam postavio drugu kameru i pogledao u nebo samo sam se uhvatio za glavu od šoka i stajao na sred ceste. Prostim okom, gledao sam stupove polarnog svjetla kako od Mosora dosežu sve do zenita iznad mene, pa čak i malo prema jugu. Zavjese crvene aurore polagano su se njihale, izvirale i iščezavale na nebu iznad Povlja.
Njen intenzitet je toliko porastao da sam morao skroz promijeniti postavke na aparatu. Kad sam se nekako uspio pribrati, odmah sam javio svojima da ostave sve i izađu vani gledati spektakl. Snimao sam tik uz cestu, pa bi tu i tamo zaustavio ljude u prolazu. Prvo su se bojali da mi nije nešto bilo, ali kad sam objasnio i pokazao što se događa nisu mogli skriti oduševljenje i zahvalnost.
Nakon nekog vremena, oluja je popustila i osjećao sam da sam iscrpio prvi kadar. Odlučio sam se spustiti u Povlja, do lanterne na punti, da pokušam snimit nešto više od dokumentarne fotografije. Bio sam malo zabrinut jer je na toj poziciji veće svjetlosno onečišćenje, Mosor zaklanja više neba, a i sama lanterna intenzivno baca svjetlo. Nije bilo razloga za brigu, jer je ubrzo geomagnetska oluja porasla na G5 (ekstremna), najjača od 2003. godine.
Na nebu Hrvatske, u Dalmaciji, iznad Povlja na otoku Braču, gledao sam sve nijanse aurore borealis, od zelene do crvene, još jače nego ranije. Teško je u takvoj situaciji ostati pribran i usredotočiti se na snimanje. Kao na primjer činjenicu da puše jak vjetar i nanosi mi sol na objektiv, pa mi je nekoliko snimaka propalo dok nisam skužio i očistio staklo.
Ali je zato nastao jedan snimak, kojeg teška srca krijem kao ekskluzivu za svoju knjigu jer je najbolja pejzažna astrofotografija koju sam dosad snimio.
4. Iskupljenje
Bio sam u jednoj od najtežih dilema svog života. U glavi mi se motao jedan opaki kadar, ali da ga snimim trebao bi napustiti ovu lokaciju i voziti se gotovo sat vremena, sve dok je aurora još uvijek jako aktivna. Što ako propustim najbolji dio? Prvo sam pogasio aparat da sačuvam bateriju te samo gušta u fenomenu na nebu, da se malo saberem.
Oluja je u međuvremenu malo popustila i na aplikaciji sam vidio da bi neko vrijeme trebala tako ostat (ali nije zagarantirano). S obzirom na to i da sam već snimio nekoliko odličnih fotografija, odlučio sam riskirat i vratiti se u Supetar da se iskupim za onu groznu fotomontažu iz uvoda.
Da ne probudim svoje i da se ne brinu gdje ću s motorom u 3 ujutro, gurao sam motor (cca 190 kg) do sljedeće ulice i tek ga tad upalio. Do lokacije, privezišta trajekta u Supetru, vozio sam kraćicama brzinom koju neću spominjati. Pred sami kraj spektakla malo prije zore, u sred grada Supetra, snimio sam sebe s mojom Hondom pod aurorom borealis. Ma kakav Island, samo Brač.
Kući sam se vratio u zoru, oko 04:45h. Iako maksimalno iscrpljen, držao me dojam od svih prizora i nisam mogao zaspat. Još sat i pol pregledavao sam snimke i pitao se, jel se ovo stvarno dogodilo?
5. Jednom u životu
Možda će zvučati malo patetično, ali ovo je bio događaj koji mi je promijenio život. Ne drastično, ali osjetno. Gotovo tjedan dana mi je trebalo da mi se slegnu dojmovi da ovo napišem. Na najneočekivaniji način višestruko sam ostvario jednu veliku životnu želju.
Prvi put u povijesti je polarna svjetlost ovako zabilježena na otoku Braču. Aurora mi je pomogla da posložim neke stvari u glavi i makar malo bolje usmjerim svoju putanju, dalje od sitnih frustracija i nevažnih ljudi ka nečem boljem. Jedan je život. Vjerujem da svi koji su svjedočili ovom astronomskom fenomenu po prvi put mogu se donekle poistovjetiti, a i biti svjesni kolika je privilegija bila ovo doživjet spektakl ove magnitude praktički ispred kuće.
Za vas koji ste izdržali do kraja ovog članka, zahvaljujem i pozdravljam vas s mojim time-lapse videom aurore borealis u Hrvatskoj, na noćnom nebu iznad otoka Brača:
Croatian
Czech
Danish
Dutch
English
Finnish
French
German
Icelandic
Italian
Japanese
Korean
Norwegian
Polish
Portuguese
Russian
Slovak
Slovenian
Spanish
Swedish