Fluctus oblaci
Siguran sam da u mislima imaš Van Gogh-ovu “Zvjezdanu noć”. Mjesecom obasjane valovite forme na noćnom nebu moguće da je inspirirao upravo ovaj poseban meteorološki fenomen – Fluctus oblaci. Duži naziv nose prema Lord Kelvinu i Hermann von Helmholtzu, fizičarima zaslužnim za otkriće procesa naziva Kelvin-Helmholtz nestabilnost koji je uzrok nastanka ovih oblaka, između ostalog.
Pojednostavnjeno, Fluctus oblaci se formiraju kada u području kontakta dvaju fluidnih masa različite gustoće dođe do razlike u brzini kretanja. U praksi, ovi oblaci se najčešće pojavljuju za vjetrovitog dana i temperaturne inverzije (topli zrak iznad hladnog). Zrak koji se kreće brže od onog ispod gura vrhove oblaka u pravilne valovite forme. Isti proces uzrokuje i valove na površini vode, a i jedan je od uzroka turbulencija u avionima. Ova pojava nije rezervirana samo za Zemlju, zabilježena je i drugim planetima i mjesecima Sunčevog sustava.
Iako nisu tako rijetki, ovi oblaci su jako kratkog vijeka zbog čega uglavnom prođu nezapaženi i pa ih je jako teško fotografirati, naročito u nekakvu smislenu kompoziciju. Ja ih godinama neuspješno hvatam, a nekidan sam ih sasvim slučajno ulovio, i to kakav primjer…
Devet sekunda
Moj trenutačno jedini snimak ovog meteo fenomena nastao je pukom srećom. Na busu iz Zagreba prema Splitu, negdje oko Gospića, primijetio sam da se ljudi okreću prema prozorima. Gledali su možda najljepši zalazak Sunca kojeg sam ikad vidio. Manično sam torbe izvadio fotoaparat, namjestio postavke i nervozno iščekivao bilo kakav razmak u drveću da nešto snimim. Sve se to odvilo u devet sekunda i prizor je nestao iza brda nakon što sam okinuo ovaj jedini snimak. Još jedna sretna okolnost je ta da sam upravo kupio novi fotoaparat jer s prijašnjim (Nikon D3300) fotografija definitivno ne bi ispala ovako dobro. Naročito ne kroz šporki prozor autobusa u pokretu, što ne može biti dalje od idealnog scenarija.
Krepuskularne zrake
Dodatni čar ovoj fotografiji daje Sunce u zalasku koje je bacilo krepuskularne zrake – paralelni snopovi sučeve svjetlosti razlomljene upravo Fluctus oblacima. Iako se steče dojam da se protežu iz iste točke, zapravo su paralelne. Riječ je o optičkoj iluziji zbog efekta perspektive – zamisli tračnice, uvijek su paralelne, ali daleko na horizontu izgleda kao da se spoje.