Što su noktilucentni oblaci?
Noćni svjetleći oblaci ili noktilucentni oblaci (međunarodna kratica NLC, odnosno PMC za polarne mezosferske oblake) nastaju u mezosferi na visinama od približno 76 do 85 kilometara, što ih čini najvišim oblacima u Zemljinoj atmosferi. Najčešće su vidljivi između 50° i 70° sjeverne i južne geografske širine, zbog čega su iznimno rijetki iznad Hrvatske, tek nešto češći od pojave polarne svjetlosti (aurore borealis) kod nas.
U ovom članku objašnjavam kako nastaju noktilucentni oblaci, kada ih je moguće promatrati te donosim priču o njihovom fotografiranju iznad otoka Brača.
Kako nastaju noktilucentni oblaci?
Noktilucentni oblaci prvi put su uočeni 1885. godine, dvije godine nakon jedne od najvećih vulkanskih erupcija u povijesti – erupcije vulkana Krakatoa. Privukli su veliku pažnju znanstvenika i intenzivno se proučavaju više od stoljeća ali ovaj meteorološki fenomen još uvijek nije u potpunosti objašnjen. Za njihov nastanak potrebna je prisutnost sitnih čestica na visinama gdje su temperature iznimno niske. Oko tih sitnih čestica mogu se formirati kristali leda, a među mogućim jezgrama za njihov nastanak navode se čestice vulkanske i meteorske prašine.
Polarni mezosferski oblaci (PMC) na nebu Dalmacije
Za noćne svjetleće oblake znam već duže vrijeme i velika mi je želja bila ih fotografirati u Zagrebu. U šali sam svojima spominjao kako bi prizor NLC-a s otoka Brača bio sjajan dodatak mojoj knjizi, misleći da je to neizvedivo jer sam pretpostavljao da se ne pojavljuju na tim zemljopisnim širinama.
Od toga je prošlo nekoliko godina i 8. srpnja 2020. godine, iz mjesta Ložišća na otoku Braču, lovio sam jedan drugi fenomen – komet C/2020 F3 NEOWISE. Nisam uspio snimiti željeni kadar s kometom i već sam bio na odlasku kada sam na horizontu primijetio neobičnu svjetlost, prvotno misleći da je riječ o svjetlosnom onečišćenju Splita.
Nabrzinu sam se raspakirao i ponovno postavio opremu, čisto da vidim o čemu je riječ. Bio je to jedan od onih trenutaka otkako radim na projektu kada sam se uhvatio za glavu u nevjerici od onoga što sam snimio – noktilucentni oblaci u Dalmaciji, iznad otoka Brača (43° geografske širine).
Bio sam na pravom mjestu u pravo vrijeme, jer su već nakon desetak minuta nestali. Ali najbolje je tek slijedilo. Par dana kasnije snimio sam još nevjerojatniji prizor – komet NEOWISE iza kulise noktilucentnih oblaka, s bračke oaze – Trolokve na Vidovoj gori.
Kada možemo vidjeti noktilucentne oblake?
Noktilucentni oblaci najčešće se pojavljuju tijekom ljetnih mjeseci, najčešće u lipnju. Najbolje ih je promatrati otprilike sat do sat i pol nakon zalaska ili sat, sat i pol prije izlaska Sunca, tijekom sumraka, u smjeru sjevera. Sunce je tada ispod horizonta, ali zato što se noktilucentni oblaci nalaze na velikim visinama, Sunčeve zrake ih još uvijek obasjavaju. Zbog toga bliže horizontu mogu svijetliti u toplijim bojama (zlatno, crveno ili smeđe), dok više na nebu poprimaju hladnije plavo-bijele i srebrne tonove, ponekad i grimizne nijanse.
U novije vrijeme znanstvenici bilježe promjene u pojavljivanju noktilucentnih oblaka, uključujući njihovu veću učestalost, jačinu sjaja i pojavljivanje na nižim zemljopisnim širinama. Pretpostavlja se da mogu biti važan pokazatelj promjena u gornjoj atmosferi, pa se njihovo proučavanje povezuje i s istraživanjima klimatskih promjena.
Pogledajte još fotografija rijetkih meteoroloških i astronomskih fenomena snimljenih u Hrvatskoj.
